In memoriam Franjo Marcijuš

Vjesnikov kviz broj 152 od 14. prosinca 1977. godine objavio je uradak, do tada u enigmatskim krugovima nepoznatog, Franje Marciuša iz Čakovca

Uslijedila su objavljivanja njegovih daljnih radova, najviše tzv. sitnih radova, ali i križaljki, i to ne samo u Vjesnikovom kvizu, veći u ostalim izdanjima izdavačke kuće ČVOR, kao i u nekim drugim zagonetačkim izdanjima, što nije ostalo nezapaženo među ostalim zagonetačima. Reagirao je Ernest Dobošić, tada član ZK Vazak, koji je tada bio ogranak bjelovarske EU Čvor. Tako je Franjo Marciuš 15. travnja 1978. godine postao član ZK Vazak i EU Čvor istovremeno.

Uvijek radno usmjeren, Franjo je tih dana, kad se počelo govoriti, pa i praktično raditi na ukidanju ogranaka EU Čvor, uvelike doprinio preživljavanju ZK Vazak i reorganizaciji. Tako je 24. Veljače 1980. godine, na redovnoj godišnjoj skupštini izabran za predsjednika Vazaka. Njegovim dolaskom na čelo, Vazak postaje udruga koja ima sve značajke koje kao takva mora imati. Tijekom 1980. godine Vazak ugovara vođenje zagonetačkih rubrika u gotovo svim novinama i glasilima radnih organizacija u Varaždinu, da bi u prvoj polovici 1981. godine Vazak postao nezaobilazan varaždinski medijski pojam. Tako je Vazak, odnosno Franjo Marciuš, spremno dočekao formalno ukidanje ogranaka EU Čvor 1980. godine, te je zahvaljujući njegovu ugledu i zalaganju , Vazak ušao u sastav KUDŽ-a ''Ivo Mikac'' ( 1. srpnja 1981.) kao posebna Zagonetačka sekcija, sa pročelnikom na čelu. Prvi i dugogodišnji, moramo napomenuti nadasve aktivan i uspješan pročelnik, bio je naravno, Franjo Marciuš.

U godinama koje su slijedile, Franjo se zalagao za kvalitativne promjene u natjecanjima Pod njegovim vodstvom ZS Vazak pokreće manifestacije kao što su Enigmatski vlak, Fallerov memorijal, organizira Susrete zagonetača. Pokreće glasilo, Vazakov bilten, kojeg je godinama brižno, na pisaćoj mašini umnoženom ciklostilom uređivao te pisao većinu članaka.

Njegov elan i organizacijske sposobnosti nisu prošli nezapaženo i šire, pa je u razdoblju od 1988. do 1994., te od 1996. do 13. svibnja 2000. bio predsjednik Hrvatskog zagonetačkog saveza. Prije domovinskog rata razvio je suradnju sa zagonetačima iz mađarskog Pečuha. Uspješno je vodio HZS i ZS Vazak u ratnim godinama, tako da se ni tada nisu gasile zagonetačke manifestacije.

Uz sve to, bavio se amaterskim novinarstvom ( u lokalnim i županijskim glasilima, Hrvatskom kajkavskom kalendaru i drugim glasilima ), aktivno radio u Matici hrvatskoj Čakovec, ( u dva mandata tajnik ), planinario te u HPD '' Železna gora'' inicirao povremeni izlazak glasila pod nazivom ''Mohokos''.

 Godine su ipak neumitno prolazile i pritiskale, pa je Franjo morao malo stati na kočnicu.Tako se 04. travnja 2000., zahvalio na dužnosti pročelnika ZS Vazak, ali ne i aktivnog članstva u njemu. Međutim, Franjo ne bi bio Franjo kad bi mirovao. I dalje je aktivan u izradi zadataka za natjecanja, pisanju članaka i vođenju kronologije Vazaka ( i naravno svoje ), a nije napustio ni novinarstvo, Maticu, planinarstvo … koliko mu zdravlje dopušta, pa i malo više.

 Našeg Franju, kako smo ga u zagonetačkim krugovima znali, upoznao sam u ranim devedesetjm godinama, kad sam se priključio ZS VAZAK i polako se uključivao u zagonetačke manifestacije. Pamtim ga kao vrijednog pročelnika koji je uvijek nešto radio, smišljao i organizirao. U kasnijim godinama, kao zamjenik njegova nasljednika na mjestu pročelnika VAZAK-a, a naposlije kao pročelnik, u svim aktivnostima mogao sam računati na njegovu podršku, pomoć, savjet.

 Kad se u njegov život ušuljala bolest, znam da mu je bilo drago u, nažalost ne čestim posjetama u njegovom domu, čuti iz prve ruke kako funkcionira njegov VAZAK, kakve uspjehe postiže na natjecanjima. Radovao se svakom uspjehu, kako kluba tako i pojedinaca, a lošije rezultate proživljavao je kao svoje i bilo mu je žao.

 Na žalost, u današnjoj žurbi svakodnevnih obaveza i poslova, takvih je susreta bilo sve manje, premalo. I priznajem da mi je žao što je bilo tako.

 Cijela zagonetačka zajednica danas žali. Izgubila je jednog od svojim najboljih i najaktivnijih članova, jednog od kreatora HZS-a. Njegov entuzijazam, trud i napor, pa čak i na svoju štetu, kad su drugi bili spremni odustati, ugrađen je u same temelje hrvatskog zagonetaštva.

 Neki kritičari su znali potiho ponekad osporavati njegov rad, govoreći da nije vrhunski zagonetač. Možda njegovi radovi i nisu bili uvijek vrhunski, po kritičarima, no njegov život i rad ugrađen u zagonetaštvo nezamjenjiv je i nenadoknadiv.

Biti njegovim nasljednikom na mjestu pročelnika ZS VAZAK, vjerujte težak je posao. Ne zbog obaveza i posla koji treba obaviti, već zbog nemoguće misije: biti uspješan kao naš Franjo, ili nadmašiti ga.

 Bila Ti laka hrvatska zemljica, i Bog neka Te nagradi za sav tvoj rad!

 Franjo naš, doviđenja!

  

Ivan Čotić

Pročelnik ZS VAZAK

Područje rada / Mi volimo ...

Chart

  • Križaljake
  • Skandinavke
  • Osmosmjerke
  • Sudoku
  • Logika

Login