Uvodnik Borisa Nazanskog iz Kvizorame

Čaša se polako prelijeva. Nižerazredna konfekcijska neautorska enigmatika osvaja priloge, umetke i rubrike dnevnih i tjednih listova, a njihove reklamne mašinerije nekritično, omalovažavajući pamet i dobar ukus svojih čitatelja, proglašavaju sve te zabavnike, ajkjuove, binge i kojekakav drugi enigmotreš "najboljim","kolosalnim", "spasonosnim za moždane vijuge"....

Nemam ja iluzija da će se išta promijeniti, ali šutjeti svakako nije dobro, pa nek se čuje/pročita i koja (ovaj put moja, ali zašto ne i vaša, javite se!) riječ. Uostalom, usamljeni svakako nismo: nema ljudske aktivnosti, od politike preko medicine i znanosti pa sve do umjetnosti, koja nema svoje ridikule, nasilnike, šarlatane, nadriveličine i kvazipredstavnike. Stoga, pamet u glavu, artikulirajte (i sebi samima) svoje zagonetačke/odgonetačke potrebe i zahtjeve, pa zaobiđite Pedeset nijansi sive i uronite u Crno-bijeli svijet.
Jedan od onih (mlađih) enigmatskih autora i teoretičara čije me pisanje o zagonetaštvu i za zagonetaštvo bezrezervno oduševljava, srpski je bloger Mladen Marković (alias Mel Mandraković), a tekstovi (i križaljke) kojima se divim dostupni su na njegovom blogu Enigmatika na internetskoj adresi http://www.enigmatika.blogspot.com/ Odustajući za ovu priliku od svoje uobičajene prakse, Markovića neću citirati, već ću izvatke iz jednog od njegovih tekstova prepričati /"prevesti" kako biste lakše svoju pozornost usmjerili prema sadržaju.
Meni se - piše MM - kao autoru bloga o križaljkama, dakle o nečemu što je toliko marginalno da je i logička opravdanost same aktivnosti pod upitnikom, često upućuju pohvale ludosti, uz obavezne opaske da tratim svoje, je li, dragocjeno vrijeme na krštavanje jarića. Zapravo, to je najmanje što mogu učiniti za one koju su enigmatskom stvaranju desetljećima prilazili kao pravi pravcati umjetnici, bez obzira na to što su oduvijek znali da im to stvaranje nikada neće donijeti ni slavu, ni bogatstvo, ni bilo kakvo društveno priznanje. Možete li vi uopće zamisliti koliko je vremena i energije tokom svoga života križaljkama posvetio jedan Stanislav Železnik, ili Zvonimir Kurpes, ili Boško Petrović.... ili bilo koji drugi autor koji je pola stoljeća vjerno i strpljivo, s mnogo ljubavi, znanja i talenta proizvodio nešto što je objektivno u rangu s toalet-papirom, a čija je vrijednost toliko subjektivna da se golim okom u stvaralačkom svijetu ne vidi?
Čak i trećerazredni novinari, pisci ili neki drugi poslenici koji dominantno barataju riječima,  imaju nekakve šanse da netko primijeti njihov trud, da im uputi čestitke, da ih nagradi.... dok su enigmati, makar bili i vrhunski, čak i u odnosu na literarni šljam, i odozgo i odozdo, neprimjetni.
Križaljkaš je nekada - nastavlja MM - mogao zaraditi pristojan honorar i bez stvaralačkoga poleta, ali se taj vulgarni motiv mora isključiti kada govorimo o enigmatskim stvaraocima, odnosno autorima koji su uvijek htjeli (i znali) više. To je, jednostavno, funkcija ličnosti: netko je dvojkaš i sretan je u toj ulozi, a netko je odlikaš i sve što radi u znaku je potrebe za postizanjem maksimuma. Dvojkaši obično završe u politici ili nekoj drugoj oblasti za prostake, a budući da čine gro opće populacije, najbrojniji su i u enigmatici. Neme tu ničeg čudnog: dvojkaši su i danas zvijezde parlamenta, gradonačelnici, direktori, biznismeni, medijski heroji, pa zašto ne bi bili glavni i u enigmatici? Ako, naprimjer, jedna blago mentalno zaostala prostitutka može biti popularna tv-osoba, koja privlači pozornost i daleko je zanimljivija od bilo kog umjetnika, onda je potpuno logično da je i blago mentalno zaostali zagonetač (čije su usluge u rangu s onima koje pruža spomenuta popularna dama) superstar u odnosu na zagonetača-umjetnika. Međutim, to ima i svoju dobru stranu : utoliko su dostojniji poštovanja i divljenja oni primjerci ljudskoga roda koji nisu dvojkaši i prostitutke.
Mladen Marković/Mel Mandraković izravan je i otvoren, bridak i forenzički dijagnostičan. Stanje koje sam opisao na početku dijagnosticirao je (u Srbiji) još jednom ogoljujućom rečenicom:".... u tim drugim novinama autori i urednici (su) uglavnom enigmatske rugobe i štetočine (nema eklatantnijeg primjera od Politike), pa dok gamad na miru i bez ičijeg komentara srozava ugled enigmatike pretvarajući je u sprdačinu za umno zaostale - svaki naš korak budno se prati i premjerava".
Da bude sve jasno: u nas su eklatantni primjeri Večernji list, Jutarnji list i 24 sata

Boris Nazansky

Područje rada / Mi volimo ...

Chart

  • Križaljake
  • Skandinavke
  • Osmosmjerke
  • Sudoku
  • Logika

Login