Zagonetačka teorija

STO GODINA POPULARNE KRIŽALJKE

Križaljka - fenomen stoljeća

Čovjek koji je djelomično ostvario svoje novinarske snove, ali ne u rodnom gradu Liverpoolu, trajno je zabilježen u povijesti najpopularnije zagonetke

arthur wynne

Kreator prve križaljke - ARTHUR WYNNE

Rijetko koja iole obrazovana osoba u svijetu ne bi znala odgovoriti na pitanje što je križaljka. Nesumnjivo je potvrđeno da je to trenutno najpopularniji vid intelektualne zabave. Milijuni ljudi u svijetu svakodnevno se suočavaju s izazovima koje nude prazna crno-bijela polja. Većina dnevnih listova diljem našeg planeta ne mogu se zamisliti bez najmanje jedne križaljke na svojim stranicama. Ipak, mali broj ljudi se može pohvaliti da zna kako je rođena prva suvremena križaljka. Sve je započelo davne 1913. godine, što bi značilo da je »kraljica zagonetaka« stara čitavo jedno stoljeće!

Nekoliko godina prije kraja 19. stoljeća u Liverpoolu je živio mladi Arthur Wynne, čiji je otac bio urednik u jednim gradskim novinama. No, to nije bilo dovoljno da Arthur započne svoju novinarsku karijeru. Nošen željom da se iskaže u »novom svijetu«, on odlazi u Pittsburgh, grad u američkoj državi Pennsylvania. Nakon mnogih odbijanja u nekoliko novinskih kuća, nekako se uspijeva zaposliti u listu Pittsburgh Press. Tamo je u početku obavljao razne poslove koji se nisu direktno doticali novinarstva. Ipak, svojom nepokolebljivom upornošću stigao je do uredničkog mjesta zabavnog dodatka lista World. Ovaj osmostranični prilog pojavljivao se u tjednom izdanju i uključivao je romane u nastavcima, stripove, šale i druge zabavne sadržaje. Bila je zastupljena i enigmatika u obliku premetaljki, opetovnih likova, geometrijskih i računskih zadataka. Ime dodatka je bilo sasvim prikladno – »Fun«, tj. razonoda ili zabava. Dok je uporni Wynne bio zadužen za dio svog skromnog uredničkog posla, u novinarstvu Sjedinjenih Američkih Država vodila se prava borba za osvajanje čitatelja. Dva novinska magnata su se utrkivala koji će od njih nadmašiti svog ljutog rivala. Imali su sasvim različite putove kojima su stigli do svojih položaja. Naturalizirani Mađar, Joseph Pulitzer, mukotrpno se probio na vrh svoje novinske imperije. Ovaj imigrant bio je sudionik Građanskog rata i novinski reporter. Korak po korak došao je do vlasništva jednog, a zatim i više listova. Kupio je New York World i od njega stvorio uspješan komercijalni list koji je tih godina smatran najpopularnijim listom u Americi, ali je nosio novi naziv – World. Drugi novinski magnat bio je William Randolph Hearst. Njegov uspon bio je u startu zagarantiran, jer je imao jaku zaleđinu, oca milijunaša i kockara. Već kao student, Randolph je dobio lijep poklon – San Francisco Examiner, list preko kojeg je ušao u novinarske vode. Tako je stvoreno još jedno novinsko carstvo, a i upliv Hearsta u politiku svoje zemlje.

KRIŽ OD RIJEČI

Nemilosrdna borba nametnula je da u novinama oba magnata prevladavaju tekstovi senzacionalističkog karaktera, koji su punili naslovne strane, dok su daleko ozbiljnije političke i ekonomske teme bile tiskane na unutrašnjim stranicama. Borba oko prevlasti nad stripom o žutom dječaku rezultirala je dugotrajnim sudskim procesom. Termin »žuti tisak« upravo je proizišao iz naziva tog stripa. Za povijest križaljke nije bio nimalo bitan ishod tog sudskog spora, ali iz težnji uredništava da se ponudi uvijek nešto novo, došlo se do prijelomnog trenutka.

Bližio se Božić, 25. prosinca 1913. godine. Arthuru Wynneu naloženo je da za taj dan u prilogu »Fun« objavi neku novu zagonetku koja bi se razlikovala od standardnih. Iako su mu se rađale brojne ideje, nijedna nije davala značajniji odskok u odnosu na dotad već znane zagonetke. No, Wynne se tada upitao zbog čega ne bi stvorio jedan lik gdje bi se u nekom redu ili koloni našlo više od jedne riječi. One ne moraju biti jednake dužine, a mogu se na određen način i odvojiti. S obzirom na veliki predstojeći blagdan, bilo je prikladno da se i oblik mreže, u koju bi se upisivale tražene riječi, prilagodi tome. Sretno rješenje je predstavljala mreža u vidu stiliziranog križa. Bila je u obliku dijamanta s unutrašnjim praznim prostorom.

Križaljka je imala podjednak broj vodoravnih i okomitih riječi, po 16. Jedna riječ već je bila upisana u prvom vodoravnom redu – FUN. U prazna polja unešene su brojke koje su služile da bi se odredilo prostiranje tražene riječi. Naslov koji je Wynne dao toj križaljci bio je Word Cross, a imalo je osnovno značenje »križ od riječi«, baš zbog prikladnog geometrijskog oblika, primjerenog blagdanu. Kasnije se taj naziv izgubio i sveo na onaj poznat svakom enigmatu – »crossword«.

DILEME VIŠE NEMA

Nove ideje koje je uveo Wynne prevagnule su da zagonetački teoretičari njegov sastav proglase prvom suvremenom križaljkom. Prihvaćena je teza da svaki red ili kolona imaju najmanje jednu riječ. One moraju biti vidljivo razdvojene. U početku je to ostvareno cik-cak romboidnom prazninom (crna polja se pojavljuju tek u daljnjem razvoju osnovne ideje).

Nakon objavljivanja ove križaljke, uslijedile su različite reakcije. Slovoslagači su tako izrazili negodovanje, jer im je to zadavalo mnogo muke u radu sa starom opremom. Jedan broj čitatelja je bio oduševljen, što je rezultiralo mnoštvom pisama redakciji sa željom da se ovakve zagonetke štampaju i nadalje. Sama redakcija Worlda nije smatrala da će se interes za križaljku održati dulje vrijeme. Ipak, nastavljeno je njeno objavljivanje i u narednim brojevima. Zadržan je isti oblik, ali je naslov križaljke od 28.12.1913. godine bio »Razonodina novogodišnja zagonetka«. U to vrijeme naglo je porastao interes rješavača, pa više nije bilo dileme o opstanku križaljke. U broju 8 objavljen je rad gospođe M.B. Wood. Ona je time postala u svijetu prva amaterska sastavljačica ove zanimljive zagonetke.

GODIŠNJICA BEZ SLAVLJA

Iako je prestao stvarati križaljke u Worldu, Arthur nije zapustio uređivanje priloga i glavnu je pažnju usmjerio na kontakt s čitateljima. Križaljka tako doživljava određene kvalitativne izmjene. Za Uskrs 1914. godine, ona ima oblik malteškog križa. Potom se sve češće javljaju i neke varijacije, kao što je bila »nepotpuna križaljka«. Umjesto opisa, date su riječi, koje su se trebale upisati da bi se dobila korektno ispunjena mreža. Uvedena je i rubrika u kojoj urednik daje napomene o vrijednosti poslanih radova. Postupno se javlja i izmjena u nekoj od poslanih križaljki, kako bi ona bila što bolja.

Križaljke su se ustalile, ali redakcija Worlda nije našla za shodno da proslavi skromni jubilej – godinu dana od prvog njenog pojavljivanja u listu.

Čitatelji su u sve većem broju slali svoje sugestije u vezi kvalitete križaljki. Iskristalizirao se je i stav o izbjegavanju nesuvislih kratica koje su minornog značaja, a strane riječi su se morale svesti na minimum. Stiliziranje opisa svedeno je na to da se oni moraju striktno uzimati iz priznatih rječnika.

I pored različitog prihvaćanja križaljke u Americi i mišljenja nekih znanstvenika o njenoj štetnosti, ona postaje sve popularnija. Period od 1917. do 1919. karakterizira promjena formata lista i oblika mreže. Križaljka je sada pravokutna, no crna polja stvaraju izdvojene dijelove, što je kasnije shvaćeno kao veliki nedostatak. Praksa je pokazala da je najbolja pozicija za križaljku da se ona nađe na posljednjoj stranici novina. Tako je omogućeno da se rješavači u sredstvima javnog prijevoza najlakše mogu posvetiti njenom rješavanju.

JEZIK OSUVREMENJEN CRNIM POLJEM

Pored Worlda još nekoliko američkih listova kreće s objavljivanjem križaljki. To su Boston Globe, Pittsburgh Press, Salt Lake Telegram, San Antonio Light.

1920. godine Arthur Wynne u svojoj uredničkoj napomeni priopćava kako je izbor riječi koje šalju suradnici postao previše monoton, a da se i greške nagomilavaju. Stoga se krenulo u ubacivanje novih riječi, koje su prisutne u bogatom vokabularu engleskog jezika. Zapažena je i pojava suradnje parova sastavljača, jer je time omogućeno da se izbjegnu eventualne greške. No, i pored toga, Wynne se odlučuje povući. Dobijao je sve više i više zamjerki, a nije mogao prijeći preko svega toga. Napuštajući svoj urednički položaj, Arthur nije želio prepustiti vođenje rubrike s križaljkama bilo kome. I tako, na opće iznenađenje on za svoju nasljednicu predlaže Margaretu Petherbridge, prijateljicu svoje pastorke. Margaret nije imala iskustva s križaljkama, no Wynne je imao nevjerojatan instinkt, što se pokazalo točnim u narednim decenijama. No, to je već jedna nova pripovijest o zlatnom dobu križaljke.

Nakon toga Wynne je napustio Pulitzerov list i vratio se u Hearstovu kompaniju. Tu se mogao posvetiti pravom novinarstvu. Pisao je reportaže različite tematike, od političkih tema do sportskih izvještaja. No, nije se odrekao sastavljanja zagonetaka. Najradije je objavljivao »cross anagrams« i »step word puzzles«. Također je svirao violinu u simfonijskom orkestru. Umro je na Floridi, početkom siječnja 1945. godine.

Svojim izumom nije se obogatio, jer nije bilo dobre volje šefova u Worldu da se to Wynneovo otkriće patentira. Jednom svojom izjavom, Arthur Wynne je pokazao svu skromnost, rekavši:

»...sve što sam ja učinio bilo je da ideju staru koliko i jezik osuvremenim uvođenjem crnog polja«.

Miroslav ŽIVKOVIĆ

crossword

Prva križaljka u obliku u kakvom je danas poznajemo objavljena je 21. prosinca 1913. godine

Područje rada / Mi volimo ...

Chart

  • Križaljake
  • Skandinavke
  • Osmosmjerke
  • Sudoku
  • Logika

Login